Kao kakva igra kamena i mora rasuti su otoci i otočići Kornata.

Za lijepa vremena, to je nijema igra plavetnila i sivila. Za vjetrovitog i burnog, progovara u zvuku valova… Kornati su, ipak, poznati siguran zaklon nautičarima kada more pokaže bijes i snagu koja se iživljava ne mareći više za gosta – čovjeka…

Osamdeset i devet otoka, otočića i hridi na ukupnoj površini parka od 216,78 km². Čak kroz te suhe brojke oživljava pred očima čudesna razvedenost koja stvara neponovljive krajolike. Kornati su impozantna slika iz zraka. Kao i s otočnih vidikovaca.  A isto tako i s mora, dok plovilo prolazi kroz  morski labirint podno mnogih strmaca.

Otoci su u Nacionalnom parku svrstani u dva niza – Kornatski i Piškerski. Ime su dobili po najvećem otoku, Kornatu. Najveća širina otočja unutar granica Parka jest 6 kilometara.

Život na Kornatima uvijek je bio borba za preživljavanje. Čovjek je svojom ustrajnošću za opstankom mijenjao izgled otoka. Škrto zelenilo u kamenjarskim pašnjacima prehranjivalo je ovce.  No, ta današnja golet otoka prošarana tek „zelenim pjegama“ raslinja nije slika od davnina. Tisućljetno iskorištavanje tih prostora rezultiralo je obešumljenošću i pretvaranjem otoka u kamenjar.

Na kornatske se otoke povremeno dolazilo i odlazilo. Na otocima je oko 300 kuća. U cijelosti, Kornati su privatni posjed. Devedeset posto vlasnika žitelji su otoka Murtera. Ti su dalmatinski težaci krajem 19. stoljeća od vlastele otkupili otoke i posjede ogradili suhozidima.

Suhozidi su spomenici nevjerojatnoj ljudskoj radišnosti, umijeću i strpljivosti. Često se protežu od obale do obale. Razlog je da ovce ne bi prelazile na tuđi posjed. Samo je na otoku Kornatu oko 260 kilometara suhozida, a na cijeloj površini Nacionalnog parka impresivnih 330 kilometara.