Nevjerojatni
Kornatski arhipelag
Kameni labirint s osamdeset i devet otoka, otočića i stijena u moru. To je najrazvedenija otočna skupina na Mediteranu.
Bez obzira na to gledate li na Kornate iz zraka, s mora ili s otočkih znamenitosti, pogled je jednako impresivan – a opet za oko svaki put drugačiji. Svaki vidik je više nego vrijedan iskustva, a svaku perspektivu vrijedi ispitati. Suhozidi na Kornatima nijemi su i nepokolebljivi svjedoci teškog rada na skromnom tlu na kamenu okruženom kristalno čistim morem. Kornati su kameni biseri Mediterana.
Otoci i otočići Kornati raštrkani su kao u svojevrsnoj igri između kamena i mora.
Za lijepog vremena to je tiha igra plave i sive. Kad vjetrovi počnu puhati, otočje počinje govoriti u šumu valova… No, Kornati su poznato utočište nautičarima kad god more pokaže svoj bijes i snagu, prejako da bi se uopće brinulo za čovjeka kao privremenog gosta.
Arhipelag obuhvaća osamdeset i devet otoka, otočića i hridi, ukupne površine Parka od 216,78 četvornih kilometara. Čak i takvi suhi podaci mogu osvijestiti nevjerojatno razvedenu prirodu arhipelaga, stvarajući krajolike koji se ne vide nigdje drugdje. Pogled odozgo je zadivljujući, a isto vrijedi i za znamenitosti na otocima. Pogled na more nije ništa drugačiji, dok gledate arhipelag dok vaše plovilo prolazi kroz morski labirint ispod litica.
U Nacionalnom parku postoje dvije skupine otoka – Kornat i otočni lanci Piškera, a najveći otok Kornat je dobio ime arhipelagu. Najveća širina arhipelaga unutar granica Parka iznosi 6 kilometara.
Život na Kornatima oduvijek je značio borbu za opstanak. U toj upornosti za preživljavanjem, čovjek je promijenio izgled otoka. Za ishranu ovaca koristila se neplodna vegetacija na kamenitim pašnjacima. Međutim, sadašnji neplodni izgled otoka, samo tu i tamo prekriven ponekom zelenom pjegom vegetacije, nije toliko star. Tisuće godina korištenja ovih područja na kraju je rezultiralo krčenim, stjenovitim krajolikom otoka.
Kornati su u cijelosti privatno vlasništvo, a devedeset posto vlasnika živi na obližnjem otoku Murteru. Potkraj 19. stoljeća ti dalmatinski seljaci otkupljuju otoke od posjednika, a svoje posjede ogradili su suhozidima.
Suhozidi su spomenici nevjerojatnog ljudskog rada, vještine i strpljenja. Često se protežu od obale do obale – izgrađene kako bi spriječile ovce da zalutaju na tuđe imanje. Samo na otoku Kornatu ima oko 260 kilometara suhozida, a na cijelom području Nacionalnog parka njihova ukupna duljina iznosi impresivnih 330 kilometara.